Otkrij Portugal — zemlju vina, magičnih palata i fado muzike (I dio)
Portugal se godinama nalazio na mojoj listi zemalja koje želim da posjetim i uvijek sam nekako zamišljala da će to biti na jesen, dok su temperature još uvijek ugodne i dani sunčani i dugi. Pošto sam prošle godine krajem oktobra provela jednu sedmicu u Madridu učeći španski, pomislila sam da će to biti idealan trenutak za posjetiti i Portugal s obzirom da sam već tako blizu.
Naša portugalska avantura započela je u Lisabonu, najsunčanijoj prestonici Evrope. Da li ste znali da je Lisabon jedan od najstarijih gradova na svijetu i drugi najstariji glavni grad u Evropi (poslije Atine)?
Baš kao i Rim nastao je na 7 brežuljaka, mada subjektivni osjećaj je 1007. Svaka razdaljina, čak i ona najmanja, zahtijeva od vas savladavanje po nekoliko brdusija ozbiljnog uspona. Osim što su ulice jako strme, one su popločane sitnim kamenim pločicama koje su poslije kiše jako klizave. Ne pitajte me kako znam! Dakle udobna i pouzdana obuća, kao i neki pristojan nivo fizičke spremnosti su esencijalni za posjetu Lisabonu.
Znamenitosti
Ok, sada kada smo naučili nešto o istoriji Lisabona, kao i njegovom podmuklom terenu, vrijeme je da pređemo na znamenitosti po kojima je ovaj grad poznat.
Meni najupečatljiviji u ovom brdovitom gradu su definitivno vidikovci na koje ćete naići svako malo. Slijede tri vidikovca koja su se meni jako svidjela:
- Castelo de sao Jorge je mavarska tvrđava iz 11. vijeka. Odavde imate odličan pogled na rijeku, kao i most naziva 25. april, a koji neodoljivo podsjeća na čuveni most iz San Franciska.
- Elevador de Santa Justa ili lift Santa Justa. Moj savjet vam je da zaobiđite lift jer je preskup i čeka se dugo u redu za vožnju. Na vidikovac se možete popeti i pješke, potpuno besplatno.
- Miradouro de Santa Luzia. Dođite ujutru prije 9 i imaćete ovaj predivni vidikovac samo za sebe. Odavde se pruža pogled na čuvenu četvrt Alfama, kao i na rijeku Težo.
Jedan od najlisabonskijih prizora je svakako čuveni tramvaj 28. Ukoliko hoćete da se neometano provozate u ovom tramvaju, potrebno je da poranite i preduhitrite druge turiste. Za južnjačke standarde to znači oko pola 9, što je sasvim prihvatljivo. Ipak, napomenuću da treba da snizite očekivanja koja imate od ovog tramvaja, jer on je na kraju krajeva samo jedan obični tramvaj kojim se stanovnici Lisabona voze na posao, a ne turistička atrakcija.
Prvog novembra, ne sluteći istorijski značaj ovog datuma, odlučili smo se za free walking turu, obilazak Lisabona u pratnji lokalnog vodiča. Od njega saznajemo da je grad baš na taj dan 1755. godine pogodio jak zemljotres. Stručnjaci procjenjuju da je bio jačine oko 9 stepeni po Richteru. Dobar dio grada je urušen, a veliki procenat stanovništva je nastradao. Ostaci manastira Carmo sa slike ispod svjedoče o tom danu.
Međutim, tu nije bio kraj Lisabonovoj mizeriji. Ubrzo nakon zemljotresa grad je zapljusnuo cunami i ne, ni tu nije kraj. S obzirom da se taj dan obilježavao Dan svih svetih, u gradu su bile popaljene mnoge svijeće. Zaduvao je jak vjetar i izazvao požar od koga je grad gorio 4 dana i 4 noći. Mnogo patnje i stradanja u jako kratkom periodu za grad Lisabon i njegove stanovnike.
Od vodiča na turi saznajemo dosta toga i o trenutnoj ekonomskoj situaciji u Portugalu, koja je jako loša za lokalno stanovništvo. On je prije desetak godina radio kao profesor istorije na univerzitetu i sa platom od 600 evra je mogao da sebi priušti stan na odličnoj lokaciji i da vodi jedan sasvim pristojan život. Danas to nažalost više nije moguće. Sa dolaskom stranaca u Portugal, mahom iz skandinavskih zemalja i Amerike, cijene stanova su skočile u nebo, tako da u mnogim četvrtima Lisabona nažalost više ne žive Portugalci.
Ali da ne bude sve negativno, jedna pozitivna stvar kada je u pitanju priliv velikog broja stranaca, kao i turista, u Lisabon jeste to da su brojne razrušene i napuštene zgrade iz doba diktature sada renovirane i grad izgleda mnogo sređenije.
U sklopu ture obilazimo i gigantski trg Praça do Comércio, smješten na obali rijeke Težo, koja se ovdje uliva u Atlantski okean. Ovaj trg je idealno mjesto za posmatranje zalaska sunca i opuštanje uz zvuk talasa.
Dvije znamenitosti koje nažalost nismo stigli obići, a koje su svakako vrijedne pomena su kula Belem i manastir Jeronimos. Kula Belem je sagrađena prije više od 500 godina i prvobitno je služila za odbranu grada, a kasnije je pretvorena u svetionik. U neposrednoj blizini kule nalazi se i manastir Jeronimos, koji je zajedno sa kulom jedna od najposjećenijih znamenitosti Lisabona, a zanimljiva je činjenica da je ovdje sahranjen Vasko da Gama, čuveni portugalski istraživač i moreplovac.
Pored manastira nalazi se i slastičarna Pasteis de Belem koja, prema glasu naroda na internetu, pravi najbolji paštel na svijetu. Nešto više o ovom čuvenom portugalskom dezertu pisaću u nastavku teksta.
Sintra
Ako boravite u Lisabonu više od dva dana, onda je posjeta Sintri prosto neizostavna. Do Sintre vam je najlakše doći vozom iz Lisabona, vožnja traje 40ak minuta, a povratna karta košta tek 5 evra.
Sintra je, najjednostavnije rečeno, jedno magično mjesto, a evo i zašto. U ovom šarmantnom portugalskom gradiću naći ćete nekoliko bajkovitih palata, ekstravagantnih vila, kao i mavarsku tvrđavu iz 10. vijeka. Nažalost nemoguće ih je obići sve u jednom danu, tako da smo se mi odlučili za naredne tri znamenitosti:
- Prvo smo posjetili Quinta de Regaleiru, palatu i čarobne vrtove napravljene početkom 20. vijeka.
2. Potom smo se uputili do Castelo dos Mouros, mavarske utvrde iz 10. vijeka. Penjanje po utvrdi je bilo poprilično izazovno, ali se na kraju itekako isplatilo. Sa vrha imate nevjerovatan pogled na cijelu Sintru, a vidite čak i Atlantski okean. Ovdje je bila najmanja gužva za vrijeme naše posjete.
3. Za kraj smo ostavili najpoznatiju palatu u Sintri, a to je palata Pena. Ovdje smo nažalost poslušali savjet iz mnogih komentara na Google mapama, gdje je dosta ljudi pisalo da preporučuju da se kupi karta samo za park oko palate, ali ne i samu palatu, zbog velikih gužvi. I mnogo smo se pokajali zbog toga, jer smo iz parka mogli da vidimo samo obrise palate, a s obzirom da smo bili početkom novembra, gužva nije bila strašna.
Park stvarno jeste bio lijep, ali bih voljela da smo mogli da vidimo i šarenu palatu izbliza kao i njenu unutrašnjost. Tako da je moja preporuka da kupite kartu za cijeli ovaj kompleks. Ne zaboravite da za ulaz u palatu morate rezervisati termin preko njihove web stranice.
Što se tiče transporta u Sintri, imate nekoliko opcija:
- hop on, hop off autobus, koji košta 11,5 evra,
- tuk-tuk, koji košta 5–7 evra po osobi i neopisivo je zabavan,
- taksi za 6–7 evra po vožnji i
- noge, koje su besplatne. Ali pažnja, potrebna je jako dobra fizička spremnost za tako nešto, zbog veoma brdovitog terena i udaljenosti znamenitosti jedne od druge.
Hrana
Htjela bih da spomenem i nekoliko tradicionalnih jela koja smo probali u Portugalu.
Najzastupljenije jelo u portugalskoj kuhinji je usoljeni bakalar. Portugalci kažu da imaju 365 načina za pripremu bakalara, po jedan za svaki dan u godini. Bitno je spomenuti da se ova riba lovi u ledenim dubinama Sjevernog Atlantskog okeana, daleko od obala Portugala. Kako to da je onda završila na portugalskim tanjirima? Ova ljubavna priča počela je još u 15. vijeku kada su Portugalci stigli na obale Kanade i tamo počeli da love bakalara. Kako bi sačuvali ribu od propadanja na dugom putu do Portugala, morali su da je usole.
Danas se bakalar u Portugalu uvozi uglavnom iz Norveške, a Portugalci su najveći potrošači ove ribe na svijetu. Godišnje se pojede čak 35 kg bakalara po glavi stanovnika.
Drugo veoma popularno jelo je francesinja koja potiče iz Porta i poprilično je moderno jelo, s obzirom da je nastala 1950-ih godina. Ovaj, izgledom i ne baš tako privlačan, sendvič je prava ekstravaganca za sve ljubitelje mesa. Puni se šunkom, kobasicom i stejkom, a preko samog sendviča se stavlja sir. Sve to pliva u sosu od piva i paradajza. Na ukus se ne mogu žaliti, ali meni lično je jedan bio dovoljan i ne bih ga jela ponovo.
U Portugalu se dosta jede i grilovana piletina, sardine, petiscos (aka portugalski tapas), bifana (sendvič sa svinjetinom) i mnoga druga jela. Portugalsku kuhinju bih opisala kao minimalističku, ali veoma ukusnu.
Što se tiče slastica, najčuveniji portugalski dezert je pastel de nata. Riječ je o lisnatom tijestu punjenom filom od jaja i mlijeka, a začinjen je cimetom. Paštel ćete naći na svakom koraku u Portugalu, a košta u prosjeku 1,5 evro do 2.
Mislim da kafići i barovi u Lisabonu zaslužuju poseban pasus pa evo riječ-dvije i o njima. Za mene su oni sami po sebi turistička atrakcija i sljedeći put kada budem u Lisabonu, pokušaću da izdvojim više vremena za obilazak kafića. Šta me je to tako posebno privuklo? Ukratko njihov dizajn, atmosfera, ljubaznost zaposlenih i kolači.
Koliko dana je potrebno za posjetu Lisabonu?
Prije odlaska u Lisabon pročitala sam nekoliko blogova u kojima je preporučeno odvojiti 2 do maksimalno 3 dana za obilazak ovog grada. Od dosta ljudi sam takođe čula da im se više svidio Porto i da je bolje odvojiti više vremena za njega. Meni se Lisabon toliko svidio da bi po mom ličnom mišljenju ipak 5–6 dana bilo optimalno i jedva čekam da se ponovo tamo vratim.
Zanima te šta vidjeti u Portu, koji je najbolji klub za slušanje fado muzike ili gdje probati čuveno vino porto, onda pročitaj i drugi dio teksta o Portugalu ovdje.
Hvala na čitanju! Ukoliko vam se svidio ovaj tekst, kliknite na 👏 i podijelite ga, kako bi ga i drugi mogli lakše naći. Ako imate neka pitanja ili komentar, slobodno ih ostavite ispod.
Zaprati moju Facebook stranicu Tlo Pod Mojim Nogama ili moj Instragam profil tlo_pod_mojim_nogama.
